Kako to čitaš? Čitam ga u slast.
Ja sam htio da napišem roman o ljubavi, roman o tragediji čovjeka koji je toliko indoktriniran da dogma kojoj služi postane suština njegova života: promašio je ljubav, promašiće i život.
Njegova tragedija počinje onog trenutka kad izgubi voljenu ženu, kad se ne bori za nju, kad je olako prepusti drugome iako je ona spremna na bjekstvo s njim.
Ostavlja je, povrijeđen ratom, povrijeđen njenom nevoljnom izdajom, zbunjen životom suviše grubim za njegovu naivnu i neotpornu mladost.
N. čini pogrešan izbor i polazi krivim putem, tražeći sigurnost u tvrdom sistemu dogme, misleći da će se tako zakloniti od surovih udaraca života.
Ali udarci života nikoga ne zaobilaze. Njega će snaći s najneočekivanije strane, gjde je najnezaštićeniji i najosetljiviji, od sistema vlasti kojemu je njegova dogma nepokolebljivi branilac: u oštar sukob su došla prihvaćena vjerovanja i ljudska osjećanja.
Meša Selimović "Sjećanja"