Zašto nam novembar ne reši sve
Prvi sneg u Beogradu nije savršen. Mlak je, bljutav i bedan. Taman da probudi ista ta osećanja u vama. Naročito ako pokušavate da ih sakrijete od sebe, već neko vreme...
Čini se, tako, zimi, da sve ono što se gradili od proleća - propada. Čak ne ni kao da staje. To bi onda bilo finije. Baš kao da propada. Kao da moraš sebe da pitaš - Čemu sve to?
Već smo ustanovili da su mi nestrpljenje i nepoverljivost najveće mane, ali zimska melanholija, 'ladno može da im se pridruži.
Moram da priznam - ne volim novembre. Ništa dobro se ne događa u novembru. Slično februarima i oktobrima, meseci koji služe da prođu, kao da su lažni. Ne verujem ni njima...
Zimi se ćuti. Zimi se boluje. Zimi se umire. Ali zimi se ne rešavaju problemi, ne realizuju ljubavne priče, a još manje traže istine. Ni svoje ni tuđe...
Ako se do sada niste izlečili, zašto se nadate da ćete sada? Zašto samo sve ne prekinete i priznate da vam neke stvari nisu potrebne?
Zato što se zimi ne rešava ništa.
Kao što rekoh malopre, zima ne služi ničemu.
Embrion
"... U jednom trenutku bio sam tamo gde ne dopire ljudsko zlo. Gde smo svi čuvani kao embrion. U drugom, sedeo sam na vlažnom, blatnjavom, sivom podu. Iz poda se uzdizala šipka, a iza mene čuo sam glasan, piskavo-ženski smeh. Probudio sam se u autobusu na gradskoj liniji..."
Bolno bespomoćan, ponižen, a pre svega umoran. To je bio momak kome ste se smejali. Da li vas tome uče roditelji, da budete bahati, brutalni i nasilni? Da li su vas tog dana pustili iz kuće bez lepe reči, pa se svetite drugima? Čemu se smejete?
Reći će neko - deca. Ma, koja deca? Je l' biste bili ponosni na svoju ćerku ili sina ako bi s visine gledala na druge ljude samo zato što je jutros za razliku od njih imala šta da pojede i obuče.
On je mogao da bude bilo ko - momak koji je pretukao nasmrt nekog navijača, narkoman ili alkoholičar... A možda je, zamisli to, bio običan momak koji živi sa šestočlanom porodicom koju nema ko da izdržava osim njega. Je l' i dalje imate razloga da se smejete?
I ajmo jedan aplauz za "vest koja vraća veru u čovečanstvo": Jevrejin pustio Afroamerikanca da mu spava na ramenu, a šesti lik to fotografisao.
Sa sve natpisima "skoro pa neverovatno" i "ovo je fotografija koja vraća veru u čovečanstvo" i milioni miliona lajkova... Jeste li vi normalni? Koga, bre, zajebavate? Koja vera, koje čovečanstvo, deca vam se u autobusu na putu iz škole rugaju siromašnima i nesrećnima.
Vi ste krivi za to, sram vas bilo.