Zato što me male stvari čine srećnom

Zaspala sam tužna. Melanholična do granice bola, ali do one tačke kad ne naviru suze, kad nema olakšanja. Kad ni dobra knjiga ne menja osećaj. (Osim one rečenice koja me uvek oraspoloži- Gazda Stanku je na vratima od WC-a pisalo "I TO ĆE PROĆI"). Ali zaspala sam, to je bitno... Nisam se mučila mislima, nisam se prevrtala do jutra. Nije mi bila u glavi nijedna nada.

I, ujutru, sam znala da ću sebi ulepšati dan. Sama. Ma kako god. Zaslužila sam, čistim karmu već mesec dana! Mesec tačno... I sve sam zaboravila, uzela telefon, podigla novac, otišla po drugaricu da uzmemo stvar u svoje ruke. Neće mi serotonin sam od sebe porasti. 

Čarobni koktel, autobus iz Novog Sada koji kasni pola sata i golub koji svoj ručak izliva na mene (Hvala!). Ali nas dve smo 6 sati kasnije bile u Guči. Molim lepo! I ne znam da li sam bila opijena alkoholom ili srećom što smo tu gde jesmo, što nisam sebi uskratila tu jednu malu stvar koja me čini srećnom- makar i na nekoliko sati. Ali za to vreme, ja sam bila baš to, najsrećnija osoba na svetu! I svako kolo je bilo naše i svaka pesma je bila :,,Jao-slušaj-ovu-de-me-nađe!" I ništa više nije bilo potrebno. Na jednu noć , sve je opet bilo savršeno... Svaki ritam, svaki pokret, svaki dodir, svaki osmeh... Svaka slika... 

I stvarno me ne zanima ko će kada kako i zašto preko da me pogleda, ali takve trenutke mi ništa ne može pokvariti. Jer sve je savršeno... I pijani Španci i ludi Valjevci i vaša lepa šljiva... I trubački orkestar koji svira ,,Je veux"

 

 

 

I povratak autobusom u 5h ujutru sa ljudima koji goli spavaju na 4 sedišta u vrećama za spavanje! I suva usta po povratku u Beograd...

I kako god da se osećam, ne mogu a da ne dozvolim sebi da uživam punim srcem... 3 sata, 3 dana, 3 meseca... Jer to je ono što mene čini srećnom... Samo takve sitnice- uhvaćeni momenti. I ne zaboravljam... 

A sutra ću, kad vidim zvezdu padalicu, ponovo  da poželim "veliku stvar".  Možda ću ponovo dobiti samo nagoveštaj nje... Al' mene će i to učiniti srećnom. 

 

 

 

 

 

 

(Hvala M. i V. za prelepo veče u Guči- iako vam je bilo hladno. Volim vas.)