Utorak, April 27, 2010

Bez reci na dela

Pitam se sta treba da se dogodi da se ljudi promene? Da li mogu uopste ikada da se promene? Onako stvarno, a ne prividno naoko cisto da se kaze.

Smrt menja ljude, al sve mi se cini da to traje do prvog pomena od cetrdeset dana i onda jovo nanovo. Poltika menja ljude, al definitivno nisam obozavalac politicara tako da ne mislim o takvom menjanju(to mi je nekako uvek menjanje ka losije, gorem). 

Mozes li sutra da ustanes i postanes totalno druga osoba i kako? Zbog straha od smrti, bolesti, nestajanja, razdvajanja od nekoga/necega?

Meni je to tako pateticno i iskreno u to ne verujem. Mada vidim ljude koji snagom svoje volje a odakle je crpe to i dalje ne znam, menjaju svoje zivotne navike. Okrecu se zdravom, moralnom, tihom zivotu dok ti nisi stigao ni zube da operes!

A sta je s nama ostalima? Hocu li ja ceo zivot da na isti nacin maltretiram svoj mozak bolesnim mislima ili cu jedno jutro da se probudim i krenem na mentalnu dijetu?

A sta cete vi da radite? Kad smo kao ljudi jedno veliko nista. A kad je nesto nista onda to i ne moze biti. E moj Kante, Aristotele i Hegele... 

[Odgovori]

Promene se dešavaju retko. Kakav sklop nastane i vaspita se u kući, takav sklop opstane do kraja...menjaju ga iskustva, razočarenja, sreće. ali ono "da mi se vratiti nazad, znam da bih uradila drugačije" sigurno znači da bismo uradili isto, jer isti sklop u istoj situaciji reaguje isto. Svesne promene traže mnogo energije. Stalno ulaganje u sebe i trud da se ponašamo drugačije, bolje, zdravije za nas.Samo od sebe nikakvo bolje ne dolazi, samo od sebe dolazi samo loše...

Comment by sanjarenja56 (04/27/2010 07:07)

[Odgovori]

ti samo previse razmisljas. to je mana nekih ljudi koje poznajem. ne kazem da ne treba uopste razmisljati, ali kao i u svemu, treba imati meru (sad, na tu temu mozemo do sutra,ali to nije poenta)...
do promene realno moze doci, u zavisnosti koliko ti je stalo, koliko si hrabar i mudar...

Comment by nastasja (04/27/2010 09:55)

[Odgovori]

Ljudi se promene.Ja sam se promenila,onako iz srzi.Prosla kroz uzasnu bol,patnju,potonula,slomila se na dva dela...i kad sam mislila da nema dalje...
Kao feniks se digla iz pepela.Nova.Jaca.Druga.
I sada kad pogledam,shvatim da taj najgori period mog zivota,u stvari ne bih menjala ni za sta,jer nikada ne bih postala ovakva.
Jos uvek ucim,celicim se...ali polako postajem slobodna.Konacno svoja i slobodna.
Sve u zivotu ima svoju cenu,i veruj ljudi se itekao promene,evo ja sam ti dokaz.

Comment by unajedina (04/27/2010 11:13)

[Odgovori]

sanjarenja56, definitvno se slazem s tobom, da je to sto steknes u detinjstvu ono sto te odredi za ceo zivot, pa kome dobro, kome lose..

nastasja, takodje si u pravu, kad me uhvati neka manija, razmisljam i toliko se opterecujem da mi nije jasno zasto to uopste radim..nisam sigurna da li to mogu da promenim, ali sigruno cu pokusati!hvala na primedbi:)

unajedina, bas o tome pricam, kako ljudi nece da se promene sami od sebe nego mora nesto da ih prodrma nesto lose sto ce da ih zauvek promeni, i da onda nakon toga uvidis zasto je to bilo dobro..

Comment by marinamil (04/27/2010 16:47)

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me