Ponedeljak, Decembar 19, 2011
Muškarčine i ženčine
Fenomen klasično srpski- mlada žena s detetom ulazi u autobus. Zanemarujemo isuviše čestu situaciju da niko ne ustaje, i fokusiramo se na sledeći momenat. Dok balansira držeći u jednoj ruci kesu, torbu i dete za ruku , a drugom rukom držač u autobusu, da ne kažem, šipku, autobus koči. U tom metežu, naravno, žena ispušta nešto iz ruku. Sreća te bogu hvala- kesu.
Čovek pored nje, SRPSKI PROTOTIP DŽENTLMENA, ljubi ga majka, ljubazno okreće glavu ka ispaloj kesi, zatim, ekstremno požrtvovano, takoreći, do granice bola, vadi svoj kažiprst, nežno džokne ženu po ramenu i - poentira na ispalu kesu gospođi Mladoj mami. Pun ponosa naš gospodin Poenter okreće glavu na drugu stranu. E, ma samo što ne uzdahne sa jednim :‚‚Uh! Kako sam dobar, svaka mi čast! '' a osećam sve u njemu gori, viče, ovacije :‚‚Bravo, Milivoje, kavaljerčino!!!'' Žena sposobna mlada mama, dao bog, ima tri ruke i možemo je nazvati i boginja Šiva, dohvata i kesu i dete i šipku i još bi skuvala nešto pride. A u sebi se verovatno misli :‚‚Nemoj da sereš da mi ispala kesa, nisam primetila?''
Ženomrzci i Muškomrsci, eto, to smo mi. Nesposobni za emaptiju. U društvu u kom se ne ustaje babi da se pomogne da uđe u autobus, u kom se penzionisani dekan raspravlja sa svojom vršnjakinjom ko će od njih dvoje sesti da se vozi unazad, jer to je totalno aut i od toga ti je muka(iako na kraju uvek sedaju)... Mi očekujemo da se pokaže malo samilosti prema ženama majkama kraljicama? Prema dedi sa štapom koji je nekad bio mlad pa šta sad ja da mu ustajem... To je društvo u kome ja potpisujem, sutra da se raspiše referendum sa pitanjem : ‚‚DA LI ŽENAMA TREBA ZABRANITI DA VOZE AUTOMOBILE?'' izglasano bi bilo kategoričko DA!
I mi se tu nadamo da stvorimo, ne znam kakvu, elitnu kulturu za mlade naraštaje, našu decu koju smo nahranili paštetama i parizerom, napojili koka kolom, obukli u er maks i poslali u pičku materinu s dozvolom da se vrate sa ekskurzije u sedmom razredu isključivo pod uslovom da im tamo ostane nevinost. Mi se nadamo da će nam ‚‚biti bolje''? Vidim radimo na tome...
Ne treba da čudi onda ni tuča u redu za japanske trešnje, ni za bus plus kartice ni za red za pišanje uz banderu. Ništa nije čudno u zemlji Srbendiji gde samo Srbenda do Srbende živi.
Ljubi ga majka.
Odličan tekst.
Bila sam u ulozi te mlade mame više puta. Mogu ja sve, ali dete ne može. :)
Hvala, baš tako. Mada ne očekujem ni da imaju prema deci milosti. To je, ono kao,
mlada-su-sve-mogu-da-izdrže stav!
Žena danas treba da ima dve glave i 8 ruku, najmanje, da bi sve postigla. Što bi tada bila dvoglava hobotnica, koga briga?
jedan primer
Jedan od primera. Na zalost , jedan od bezbroj primera. I sad, pored takvog mentalnog stanja nacije neko bi da krene sa pitanjem homoseksualaca, pravom pasa lutalica itd. Nema mesta kuknjavi, mete se znaju. Te mete su tv Pink i slicne "fabrike mentalnog trovanja".Kad cemo poceti? To je na nama malobrojnima i treba odma reci: BIT CE TESKO.
Da, i ja sad u takvoj sredini treba da objašnjavam ljudima da NIJE u redu trovati pse lutalice samo zato što se plaše da ih ne napadnu. A očigledno je ko je tu nasilnik, ubica i opasan po okolinu! Ili da namećem svoj stav da NE SMEŠ da sudiš drugima jer su različiti spolja ili drgačijeg verovanja ili ljubavnog opredeljenja.
Žena danas kao da zaista ima 8 ruku! Evoluirala je da bi mogla sve da postigne, jer pored svog gospodina Savršenog ne može ni na manikir da ode .
Uvek je interesantnije gledati prirodu u gradskom prevozu ili dremnuti, ili... Kako da ustanu ljudi koje sve mrzi, a od ranog detinjstva ih bole noge ako stoje duže od pola sata.?
Sjajan tekst! Odusevila me prostota nase Srbendije, i nacin na koji opisujes stvarno stanje u vozilima Gradskog prevoza... I mamu koja moze sve, i kavaljera koji nije za nista... :)
Slika Srbendije, sjajno! :)
Napredujes Mesi, napredujes...zato se ja vozim kolima a ne autobusom...muka mi je i od samoga seba a kamoli od ogranicenosti mase polusveta zbijenih izmedju srednjih i zadnjih vrata GSP cirkusa. Empatija nije platila kartu za autobus pa je otisla u nepoznatom pravcu, pesaka :)
Hvala lepo. :)
Jednom davno sam napisala vec da smo svemoguce... Ne znam gde sam skoro procitala ili cula sledece ,,Zene mogu sve samo ne da podignu 100 kila''. Nekako idemo ka savrsenstvu, zar ne? Uskoro cemo i to moci. A u Srbiji je generalno izgubljen osecaj za sve, a posebno za pristojnost i vaspitanje!