Petak, Mart 26, 2010
Ono tuzno sto nas razdvaja
Dozivljavate najgore strahove, placete, koprcate se u sopstvenoj nemoci, molite za milost. Budjenje! I jedan veliki uzdah, najvece olaksanje- sve je bio samo san. Tezak dan sledi to je sigurno, po pravilu tako, nakon teskog izivljavanja vase podsvesti nad vama samima u trenucima kada bi trebalo da odmaramo. Borim se sa teskim mislima, jos jednom se tesim da je sve bio samo san. Naucnici jos uvek nemaju razumno naucno objasnjenje na pitanje- kako je moguce da nam se desi ono sto smo sanjali?
Postoje stvari na koje ne mozemo da uticemo. Mozemo da odlozimo smrt, mozemo da se hranimo, vozimo, prelazimo ulicu, kopamo rudnike pazljivije, ali smrt je neizbezna. Da li su i ostale stvari obavezno kratkog roka? Mora li moja majica da se pocepa posle "trideset pranja", moraju li moje dlake da opadaju s glave, da li moram ovaj kompjuter da zamenim novim? Nista tako tesko ne pada coveku kao proalznost. Nista njemu nije teze objasniti nego jednostavnu istinu- sve stvari stvorene su da nestanu. I kompjuteri se menjaju iz generacije u generaciju, i biljke i ljudi.
Ljudska pamet je prolazna, takodje. Vremenom, osim sto postajemo mudriji, postajemo i sve vise zaboravni. Kao posle trideset pranja i nas mozak se "istanjio" i kao da je pun virusa, prima sve manje informacija. Donekle ce pomoci ginko biloba. Samo donekle. Pomaze i oprez, paznja, briga. Ali, nista ne leci porlaznost!
Nasa koza trune. Pretvara se u naborano cebe koje nas obavija, ali vise nije u stanju da nas stiti kao nekad. I ona ima svoj rok trajanja.
Nase srce se gasi. Sve sto smo radili za zivota da ga zastitimo, blagotvorno je, a sve ono sto nismo, vodi ga u sigurnu smrt. Nasu smrt. Ako izgubimo samo srce, modu da nam ga zamene. Da nam neko tudje zameni nase i spasi nas smrti. Odlozi je.
Molim vas, dajte mi drugo srce. Ne umirem. Ne zelim da odlozim smrt. Ja bih da svoje srce spasim. Lepo je ocuvano, zdravo je, ali opna koja ga je stitila, istanjila se. Hranilo se lepim emocijama, bilo je srecno, smejalo se sa mnom, od radosti trcalo do stomaka i nazad. Trenutno ne trci. Ali obecavam trcace ponovo, samo ja ne zelim da trci u meni.
Uzmite ga.
Sjajno si ovo napisala! Nemoj da ti se sada 100 ljudi javi na konkurs i zatraži to srce. Radije ga ti sačuvaj!
Zelim ti spas,zelim ti da se opna obnovi! Ah, da i srce ce ponovo trcati, samo sada treba izdrzati!
Trcace iznova i iznova i ti to negde u dubini sebe znas samo to sebi treba da priznas ili jos bolje da sama jako najjace zazelis da ono ponovo trci i trcace brze nego ikad, a neces ni primetiti opna ce se popraviti. A ja sam uvek tu da te nasmejem i pomognem da bude brze, a na tebi je da odlucis i pokupis malo mog bolesnog optimizma i krenes u dug ali uspesan oporavak :))
Hvala vam ljudi.. Definitvno sam shvatila da je lakse kad podelis svoje "muke" s drugima..
Sigurno je lakše, i mnogi su počeli da bloguju iz tih razloga, marinamil. A posle su ovde stekli prave drugare, prijatelje, neki i ljubavi...šifra za blogerske sastanke je sladoled, samo da znaš!
sanjarenja56
nisam znala to, ali imacu u vidu :)
...čim vikneš: sladoled! , već se okupi nekoliko blogera...pokušaj, za neko vreme!Pogledaj stare postove, kod mnogih se i rođendani slave uz sladoled!
srce najbolje zna da jeste sve prolazno. sem ljubavi...
davno je posejana i žanju je sve generacije...
Prijatno!
tvoje srce treba nekom! neko ga zeli ali ne zna da igra po pravilima....
tunja, kao i sa svime drugime u zivotu, kad zelimo da nesto da naucimo, mi to i naucimo! a kad ne zelimo, tesimo se time kako nista lose nismo mislili time sto smo prekrsili sva pravila... nazalost, to ne menja stvar.